- Daj mi pet kuna - dočekao nas je, sasvim dosadno predvidljivo i stereotipno, mališan pri ulasku u romsko naselje kod Strmca Podravskog, nakon što smo skrenuli s ceste koja u produžetku vodi prema slovenskoj granici i Ormožu. U samo nekoliko sekundi oko vozila sjatila su se i ostala djeca, znatiželjno nas i dobroćudno promatraju, dok nas mlada žena nepovjerljivo mjerka pa pita zašto smo došli.

- Tražimo Zlatka Oršuša, možete li nam pokazati koja je njegova kuća?

Sadržaj se nastavlja...

Pokazuju nam neka idemo samo ravno (što bismo ionako napravili, jer niti lijevo niti desno nema ulica) i da ćemo ga pronaći u kući nasuprot zelenom kombiju.

Stotinjak metara dalje čeka nas nova 'provjera'; ovoga puta zaustavljamo se pored mladih muškaraca koji stoje na cesti i pričaju. Među njima je i Zlatko Oršuš. Jedan od sinova Zlatka Oršuša.

Tri klase u romskome naselju

Zlatko Oršuš stariji predsjednik je Vijeća romske nacionalne manjine Varaždinske županije i svojevrsni paralelni predstavnik stanovnika romskog naselja u blizini Strmca, gdje, kako nam je rekao, u 70-ak kuća živi oko 700 Romkinja i Roma.

- Službeni podaci da toliko Roma živi u cijeloj Varaždinskoj županiji nisu precizni, već samo ovdje ima nas toliko, a kad se tome pridoda i brojka onih iz Svetog Đurđa i drugih naselja, ima nas znatno više - priča nam Oršuš dok sjedimo na terasi obiteljske kuće.

Kuća njegove obitelji nije najljepša u selu, ima onih koji žive u daleko boljim uvjetima, ali većina naselja danas je uređena, izgleda kao prosječno seosko naselje u ovim krajevima.

Letimičnim pogledom stječe se dojam kako unutar naselja postoje, prema gruboj podjeli, tri 'klase'. Na vrhu su oni s najvećim kućama, uređenim dvorištima, željeznim ogradama sa zlatnim, pozlaćenim ili lažnozlatnim detaljima.

'Srednju klasu' čine obitelji koji žive u zidanim kućama, ali koje nisu dotjerane kao one najbogatijih stanovnika naselja.

I, naposljetku, jedan dio naselja, srećom - najmanji, i dalje čine trošne potleušice naslonjene jedna na drugu. Strmečki 'slamovi'. Romsko naselje kakvo je nekad bilo.

U 15 kvadrata živi ih i po osmero

- Ovim ljudima ovdje treba pomoć. U četiri puta četiri kvadrata ponegdje živi i po sedmero ili osmero ljudi. Nemaju zadovoljavajuće higijenske uvjete jer ih je nemoguće i ostvariti kada su ovako gusto naseljeni - objašnjava nam Zlatko Oršuš dok šećemo između kućica bez žbuke, sa zemljanim podovima, najlona umjesto pokrova...

Za neke od njih nismo sigurni služe li kao mjesto za stanovanje ili kao - šupa.

- Evo, i ovdje živi jedna osoba. I to mlad muškarac - pokazuje nam Oršuš prema jednoj takvoj nastambi.

Kišni je dan pa hodamo blatnim puteljcima, svojevrsnim zajedničkim dvorištem svih obitelji koje tu obitavaju. No, kiša i blato kao da ne smetaju nikome.

Ovo je najživlji dio naselja; bosonoga djeca trčkaraju okolo, svi su vani, na kišobran malotko pomišlja. Tek mladić u našoj pratnji, Nenad Kalanjoš, spremno i gostoljubivo pomaže fotografu da ne pokisnu niti on niti oprema.

Dvadesetak obitelji treba pomoć

Ispred jedne trošne kućice nad koritom s vodom uočavamo dvoje supružnika kako 'čerupaju' piliće.

- Nije nam lako. Imamo troje djece, svi idu školu. Ljudi misle da ne želimo slati djecu u školu. To nije istina. Ali ponekad ne odu jer jednostavno nemaju ništa čisto za obući. Perem svu robu na ruke. A ako odu prljavi, opet nije dobro - požalila nam se Snježana Oršoš.

- Ima oko 20 obitelji kojima treba pomoći da se odavde maknu. Ali problem je u tome da Općina ne dozvoljava širenje naselja. Tražili smo da se omogući gradnja u produžetku, ali već 200 metara od moje kuće ne smije se graditi. Nismo tražili da nam plaćaju izgradnju, i ovi ljudi isto to ne traže - objašnjava Zlatko Oršuš.

Model koji predlaže za rješenje problema preostalih romskih obitelji u naselju isti je onaj koji je, kako kaže, već isproban kod gradnje prijašnjih kuća, a to je omogućavanje obiteljima dobivanje kredita koji bi otplaćivali socijalnom pomoći koju dobivaju.

- Sve obitelji ovdje otplaćuju kredite čija rata iznosi od tisuću do dvije tisuće kuna - doznajemo od Oršuša.

Hodajući kroz naselje okruženi mnoštvom koje čine sve generacije, u razgovor se uključuju i ostali.

- Pogledajte kako su kuće natiskane jedna na drugu, ovdje nikako ne možemo graditi. Ne znam zašto nam se ne dozvoli gradnja - nezadovoljan je jedan muškarac.

Problem koji ih muči je i taj što iz godine u godinu u starom dijelu naselja raste broj djece. A problemi se ne rješavaju.

'Prepolovljeni' na dvije općine

Doznali smo i da je naselje u postupku legalizacije, ali i da ima kuća kojima prijeti rušenje.

- Njih desetak izgrađeno je nakon 2013., no vjerujemo da ih ipak neće srušiti. Ovi ljudi uložili su u njih sve što imaju - nada se 'načelnik' Oršuš.

Rješenje problema starog dijela naselja najveći je problem među tamošnjim Romima. No, muči ih i odvoz nagomilanog smeća.

- Godinama se nagomilavao otpad. Bilo je razdoblja kada se uopće nije odvozilo. A kada je, onda je to bilo samo jednom ili dvaput mjesečno. Kako je nastala gomila? Ljudi su stavljali višak u vreće, ali tvrtka koje je smeće odvozila to je ostavljala i evo sada gomile - prisjeća se Oršuš.

Zanimljivo je da jedan dio naselja spada pod općinu Petrijanec, a drugi pod općinu Cestica, dok nekima adresa glasi i na poštu Vinica.

- U vezi naših problema najviše razgovaramo s načelnikom općine Petrijanec Vladimirom Kurečićem. Tijekom proteklih godina pokazao je interes za njihovo rješavanje - svjedoči Oršuš.

Čačić izgradio cestu i infrastrukturu

Naglašava da Varaždinska županija, odnosno nekadašnji župan Radimir Čačić, nisu Romima izgradili kuće, kako se to često smatra, već da je tada izgrađena cesta i dio komunalne infrastrukture.

- Voda je dovedena do početka naselja, a tijekom ove godine trebalo bi povući još 700 metara. Sredstva su osigurala obje općine i Županija, uz zalaganje saborskog zastupnika Veljka Kajtazija - informacije su koje je iznio predstavnik Roma. Do daljnjeg će kućanstva i dalje koristiti hidrofore, ali nadaju se skorom priključenju.

Oršuš i Oršoš, Kalanjoš, Horvat, Ignac, Bogdan, Balog najčešća su prezimena među Romima u tome naselju. Bez obzira na očigledne statusne razlike i među njima, ponosno ističu da si svi međusobno pomažu.

Ili, kako kaže njihov predstavnik Zlatko Oršuš:

- I da samo jedna jedina obitelj u naselju nema adekvatne uvjete za život, treba joj pomoći da ne živi u blatu. Vjerujte, kad bi Romi vladali, problema ne bi bilo. Mi znamo što znači ne imati. A ovim foteljašima nije dovoljno niti 15 niti 30 tisuća kuna.

(Slijedi: O obrazovanju i zapošljavanju, o krađama bicikala)

U Strmcu (2): Završimo školu i ne možemo do zaposlenja samo zato što smo Romi

U Strmcu (3): Kradu li Varaždincima bicikle Romi ili Cigani?